BLAGDANI, NEZAPOSLENOST, DEPRESIJA, KUDA IDE LIJEPA NAŠA?

depresijaAko ste jedan ili jedna od 350 000 i više nezaposlenih u Hrvatskoj, imate nepokriven minus u banci dok dućani nude pregršt slatkih malih i velikih blagdanskih poklončića, a Milanović, Linić i Mrsić ne najavljuju ništa dobro, zapitate li se "Kuda ide lijepa naša?"

Ako pri tome osjetite grč u želucu, želju za zatvaranjem, odbojnost prema svijetu, lijenost, tromost ili nešto slično, najvjerojatnije vas "hvata" depresija. A predblagdansko i blagdansko vrijeme mogu znatno pridonijeti tome.

Depresija - već sama riječ izaziva nelagodu, a kako je tek osjećaj neugodan - duboka, siva, vlažna tuga koja se još teže podnosi ako je bioprognoza loša, ako je vani oblačno i maglovito ili ako nemate onaj čarobni prsten na kojem je sitnim slovima ugravirano: "I to će proći."

Možda se kao nezaposlena osoba uplašeno pitate je li to samo vaša osobna slika svijeta, države, grada, situacije, ali onda vas možda utješi, ili možda još dublje gurne u depresiju, kad u kafiću ili u shoping centru, čujete od zaposlenih, od one kategorije u koju biste i vi rado željeli ući: "Uopće se ne veselim ovim blagdanima. Jedva čekam da prođu." Ili kada osvijestite kako i zaposleni sjede par sati uz jednu šalicu cappuccina ili pred sobom guraju ne baš pretrpana kolica.

Da, nešto je trulo u radnoj državi Hrvatskoj, i radnicima i neradnicima nije lako, u to nema sumnje, a blagdani nas na to samo još više podsjećaju. Nezaposlene ne tješe više ni blagdanski popusti na tehničke stvari i namještaj, a ni last minute putovanja za Božić u Beču ili skijanje u Kranjskoj gori. To si teško mogu priuštiti i oni koji rade. Nezaposleni se plaše hoće li uskoro biti kruha svakidašnjeg, pa ne mogu uživati u blagdanskim igrama.

Raditi ili ne raditi, pitanje je sad. A odgovor na njega za većinu je DA jer bez rada nema samopoštovanja. Postoje i mišljenja kako nezaposleni ne žele raditi jer su lijeni. No, psihologija tvrdi da lijenost zapravo i ne postoji. Iza nje skriva se depresija, nedostatak volje ili smisla, nepovjerenje u sebe, strah. Zdrav i prav čovjek prirodno želi raditi, želi biti koristan.

Zašto se dobiva dojam da su posloprimci u Hrvatskoj lijeni? I oni najhrabriji i oni najuporniji čini se da polako odustaju od čitanja oglasa po novinama i pretraživanja portala za traženje posla, a od HZZ-a gotovo da nitko i ne očekuje pomoć. Često je prijava na HZZ samo formalni čin, obavljen po inerciji, bez ikakve vjere da će to išta promijeniti.

depresijaMotivacija za traženjem posla pada i kad izostanu odgovori na molbe, kad se pročuje da je natječaj bio "namješten", da su već znali koga će primiti ili da već netko radi na tom radnom mjestu. Motivacija za traženjem posla pada i kad stručnjaci vide da se već, ne danima, nego mjesecima ne otvara nikakvo novo radno mjesto u njihovoj struci. Motivacija pada i kad se pročuje koliko je potencijalnih zaposlenika konkuriralo na jedno radno mjesto.

Mudri kažu da je svaki posao častan i tu su u pravu. Ali problemi nastaju čak i kada nezaposlena osoba odluči raditi bilo što, jer životna situacija često nema milosti - krediti, djeca ili bolest bližnjeg traže svoje - a onda dobije povratnu informaciju kako je nekvalificiran ili prekvalificiran i za jedan takav "bilo što" posao.

Neki savjetuju da posloprimci nađu spas od nerada i depresije u volontiranju. Na taj se način ipak stječe iskustvo. I to je dobar izbor za one koji imaju nekog tko ih može uzdržavati u periodu volontiranja. No često puta može se čuti: "Ne daju mi ni da volontiram, kažu da ne mogu plaćati davanja za mene." Sustav je postao takav protivnik rada da se više ne može raditi ni za džabe. No, spas od depresije i kakvu takvu šansu za volontiranjem još uvijek vam mogu pružiti neke humanitarne udruge.

Oni mladi i ambiciozniji sanjare o Europi i obećanim europskim zemljama, nesvjesni mnogih objektivnih okolnosti koje takvo zapošljavanje nosi. Najvažnije, i ondje je radnih mjesta sve manje, i ondje ne cvjetaju ruže. A nije baš lako ni presjeći ili olabaviti veze s obitelji i prijateljima, naučiti dobro strani jezik i prilagoditi se novoj kulturi i običajima. Krenete li tim putem prikupite sve dostupne informacije prije nego što zakoračite na strano tlo kako kasnije ne biste zažalili.

Broj nezaposlenih od 2008. do danas povećao za preko 100 000 ljudi. No, povećanje tog broja samo je jedna strana problema. Pravi razlog zašto je pitanje raditi ili ne raditi postalo tako važno u lijepoj našoj nije ta objektivna brojka. Pravo je pitanje na koliko se povećao broj obeshrabrenih, onih koji su izgubili vjeru da će naći posao i da će se uskoro nešto promijeniti?

I što reći na kraju:
Kao psiholog ne mogu reći ni kad će se otvoriti nova radna mjesta, ni kad ćemo imati dovoljno velike plaće za pristojan život, ni kad ćemo izaći iz ove krize tržišta rada. To prepuštam političarima i ekonomistima.

Nezaposlenima želim samo skrenuti pozornost na današnji dan. Neka pogledaju oko sebe i otkriju kakav im se posao nudi i što bi mogli raditi za plaću koja se zove radost. Neka pogledaju oko sebe i pronađu nekog s kim bi se mogli radovati. Neka urade bilo što, promijene žarulju ili naprave božićne kekse s četiri okusa, otpjevaju koledarsku pjesmu. Možete otići na sanjkanje s djecom, planinarenje s prijateljima ili bilo kuda, samo nemojte ostati u svom sivilu. Uvijek postoji nešto što se za nekog ili s nekim može napraviti. Ili nešto što se može napraviti sa sobom i za sebe. Skuhati čaj, pogledati dobru komediju.

Sve oko vas vrvi malim, dobrim stvarima i malim, dobrim ljudima, samo što to zarobljeni u zatvoru svog problema nezaposlenosti često puta zaboravite. A pravi posao će doći. Ili možda neće. No ovaj dan je tu, vaš dan. I carpe diem, čeka da ga iskoristite.



Phoenix PHP - izrada web stranica prema Vašoj ideji i mogućnostima...